Povijest kraja

Muć je općina u Dalmatinskoj zagori, 25 km sjeverno od Splita i 15 km zapadno od Sinja.  Sastoji se od 17 naselja: Bračević, Crivac, Donje Ogorje, Donje Postinje, Donji Muć, Gizdavac, Gornje Postinje, Gornje Ogorje, Gornji Muć, Mala Milešina, Neorić, Pribude, Radunić, Ramljane, Sutina, Velika Milešina i Zelovo. Omeđena je planinom Svilajom (1508 m) na sjeveru i brdom Mosećom (843m) na jugu. Središnjim dijelom Općine proteže se plodno Mućko polje (dugo 11,5 km), ujedno najnaseljeniji i gospodarski najvrjedniji dio Općine, kroz koje prolazi državna cesta D56 (Split – Drniš).

Područje Muća naseljeno je još od prapovijesnog doba o čemu nam svjedoče brojne ilirske gradine, naselja Ilira na prirodnim uzvisinama koja je bilo lako braniti od neprijatelja. Mnogi povjesničari smatraju da se ilirski Andetrium, glavno uporište posljednjeg ilirskog vojskovođe Batona, nalazio pokraj današnjeg Gornjeg Muća. Andetrium je kasnije služio i Rimljanima kao vojni logor. Kroz Andetrium je prolazila trasa ceste Via Gabiniana, koja je vodila od Salone i vjerojatno dalje na sjever do Promone i Burnuma.

Kršćanstvo je na ove prostore došlo već u 9. stoljeću što potvrđuju ostaci predromaničke crkve u Gornjem Muću, u čijim temeljima je pronađen natpis s imenom kneza Branimira. Do toga otkrića došlo se sasvim slučajno 1871. godine prilikom gradnje nove crkve sv. Petra. Kasnija istraživanja potvrdila su da je predromanička crkva iz Branimirova doba nastala adaptacijom jednobrodne kasnoantičke građevine.

Starohrvatski naziv Muća je Zmina,  a smatra se da je dobio ime po potoku Zmijavcu koji protječe kroz Gornji Muć. Toponim Zmina prvi put se spominje u darovnici kralja Zvonimira 1078. godine, kao utvrda koju daruje splitskom nadbiskupu.

Dolazak Turaka u 16. stoljeću prekinuo je dotadašnji razvoj, a s novopridošlim stanovništvom je došlo i novo ime Hamuć, umjesto starohrvatskog Zmina. U defteru (porezom registru) Bosanskog pašaluka iz 1528. godine prvi put nailazimo na taj naziv. U povelji austrijskog cara Rudolfa II. iz 1587. također se spominje Hmuuch (Hamuć). Nova mletačka vlast je zadržala ovaj oblik naziva, neznatno ga mijenjajući. Na zemljopisnoj karti koja je bila priložena Požarevačkom ugovoru iz 1718. godine ucrtani su toponimi Mutuch i Camp di Mutuch. Ubrzo je i ovaj toponim izmijenjen pa se za ovo područje od 18. stoljeća isključivo koristi naziv Muć.

Školstvo u Muću ima dugu tradiciju, još iz vremena druge austrijske uprave u prvoj polovici 19. stoljeća. Iz izvještaja o stanju pučkih škola u splitskom kotaru za šk. god. 1827./1828. djelovala je dvogodišnja pučka škola. Postojala je samo jedna klupa, najvjerojatnije samo za učitelja koji je jedini imao udžbenik. Pisalo se po ploči, pijesku, zemlji ili su slova urezivali u drvo kako navodi povjesničarka Eta Zelić–Bućan. Zgrada matične škole u Muću Donjem izgrađena je 1895. godine, a od 1. rujna 1952. godine u njoj djeluje osmogodišnja škola za čiju je potrebu prilagođena. Tijekom 1973. godine izvršena je dogradnja škole, a 1997. godine pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa prigodno je obilježeno 170 godina školstva u Muću.

Područna škola u Gornjem Muću djeluje u zgradi koja je otvorena u drugom polugodištu šk. god. 1968./1969. za učenike nižih razreda s Vlake, dijela Gornjeg Muća.

Područna škola u Brštanovu djeluje u zgradi izgrađenoj 1960. godine, a pohađaju je učenici iz Brštanova i Niskog. Tradicija školstva u Brštanovu i Niskom također seže u 19. stoljeće. Pučka škola u Brštanovu djeluje od 1864. godine, a 1897. godine u Niskom je nastojanjem tadašnjeg župnika otvorena jednogodišnja škola.